{"id":99,"date":"2010-11-21T19:51:16","date_gmt":"2010-11-21T18:51:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.biciklisticki-klub-slatina.hr\/?p=99"},"modified":"2011-06-06T15:12:19","modified_gmt":"2011-06-06T14:12:19","slug":"slatina-donji-miholjac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.biciklisticki-klub-slatina.hr\/?p=99","title":{"rendered":"Slatina – Donji Miholjac"},"content":{"rendered":"

Budu\u0107i da je najavljena vremenska prognoza obe\u0107avala solidno vrijeme (ne prevru\u0107e, taman kakvo treba biti) i to zadnje pred zimu i snijeg odlu\u010dili smo se (a to ve\u0107 znate iz najava) za jo\u0161 jednu podulju rutu od 100 i ne\u0161to km. Nakon pomnih razgovora, dogovora i svakojakih planskih i analiti\u010dkih aktivnosti izabrali smo rutu na kojoj \u0107emo imati najbolju logistiku i podr\u0161ku, a to je Slatina – Donji Miholjac – Laci\u0107i – Ku\u0107anci – Bre\u0161tanovci – Slatina. Na \u017ealost, zorom je stigao sms: ne \u010dekajte me, pi\u0161e Antonija, virusi su me nadja\u010dali. I tako, pala knjiga na tri slova, u 7 i 50 kre\u0107em prema centru i sTiskovu kiosku, usput nadopumpavam nove novcate gume na benzinskoj i iz daljine vidim g\u0111u. Snje\u017eanu i Ivicu, sami pred kioskom, stoje poput Viktorovih jadnika. No, kad se dokotrljah do njih odmah osjetih da je utisak iz daljine bio fatamorgana i da su oni sasvim \u010dili i veseli, spremni za na\u0161 dana\u0161nji pothvat. Do 08:05 dali smo vremena mo\u017eebitnim sudionicima ovog pute\u0161estvija i budu\u0107i da kandidata za lovorike vi\u0161e nije bilo, krenusmo put Donjeg Miholjca. Sasvim solidna vo\u017enja, ne\u0161to malo vjetra, putem smo isprobali vo\u017enju u nizu, ja sam u\u017eivao iza g. Ivice, budu\u0107i da sam znatno sitniji od njega vjetra nisam osjetio ni u tragovima, \u0161to on sigurno ne mo\u017ee re\u0107i kad je bilo obrnuto. Voza\u010di su bili sasvim pristojni, ponekad malo \u017eiv\u010danije trubili, me\u0111utim to je bilo uglavnom sve. Od Moslavine po\u010dele su nas preticati silne slatinske registracije pa sam pomislio da u Slatini vi\u0161e nitko nije ostao (\u0161to je na kraju bila i tvrdnja novinara slatinskog radia kojem sam podnio telefonsko izvje\u0161\u0107e o na\u0161em putovanju). U Miholjac smo do\u0161li za sat i pedest minuta, u stvari koju minutu prije 10, spustili se do Drave i prve logisti\u010dko-potporne stanice. Nadomak vikendice u kojoj su nas \u010dekali Hajdukovi\u0107i, ugledasmo i trojicu skockanih biciklista iz Maraton-teama, \u0161efa Sini\u0161u kojeg ve\u0107 dugo poznajem, te Alena i Misaka, jako mi drago \u0161to sam ih upoznao. Prva podr\u0161ka je startala i moram napomenuti da dugo nisam jeo fi\u0161, a jo\u0161 du\u017ee nisam jeo tako dobar fi\u0161. Rekoh g. Hajdukovi\u0107u kad god ubudu\u0107e priprema fi\u0161 slobodno me mo\u017ee zvati, vrlo rado \u0107u se odazvati, makar u Miholjac do\u0161ao i biciklom. Svi su bili jako ljubazni, Hajdukovi\u0107i, i g\u0111a. Mica vlasnica vikendice, i de\u010dki iz Maraton-teama, pa se mi najavljujemo i za idu\u0107e dolaske. I tako, ide vrijeme, do\u0111e rok… zahvalismo i pozdravismo se s Miholj\u010danima, pa pravac put Laci\u0107a. Ovdje moram spomenuti da su nas u stopu pratili, a onda prestigli pred samim Laci\u0107ima, stanovita motorizirana \u010detvorka, za koju smo kasnije utvrdili da se zovu Predrag, Helena, Vlatka i Ksenija. Naravno, bili su br\u017ei jer su i\u0161li automobilom i mislili su da \u0107e se do\u010depati \u0161trudle prije nas. No, baka Ljubica je \u0161trudlu poslu\u017eila kad smo svi bili na hrpi, d\u017eabe su \u017eurili. Hajdukovi\u0107i i Pa\u010dari\u0107i nahrani\u0161e nas da sam se pobojao ho\u0107e li mi trbu\u0161\u010di\u0107 izdra\u017eti predstoje\u0107e biciklisti\u010dke napore okretanja pedala slijede\u0107ih 60-tak km, jer smo u Laci\u0107ima upravo bili na pola puta. Ponovno zahvale, pozdravljanja i obe\u0107anje da \u0107emo svakako ovo ponoviti u dogledno vrijeme. U 13.45 sjedamo na bicikle, vrtimo put Beni\u010danaca, pa Ku\u0107anaca, vozimo i pri\u010damo kad se odjednom pored nas stvori na\u0161a automatizirana logistika i veli da smo proma\u0161ili put i umjesto u Ku\u0107ance, nastavimo li tim putem sti\u0107i \u0107emo na Grudnjak. Pa dobro, do grudnjaka mo\u017eda nebi bilo lo\u0161e ni sti\u0107i, no, ipak slu\u0161amo savjet starijih i iskusnijih, okre\u0107emo nazad, a logisti\u010dari nas usmjeravaju na pravi put. U Ku\u0107ancima za svaki slu\u010daj jo\u0161 priupitasmo doma\u0107e jesmo li na pravom putu, ka\u017eu oni jeste, jeste, samo pravo i poslije toga vi\u0161e nismo lutali po bespu\u0107ima slavonske ravnice. Mali Rastovac, Bre\u0161tanovci, Krivaja Pustara, Bjelkovac, Miljevci, Brezik, Nova Bukovica i kona\u010dno ukaza\u0161e se svjetla velegrada. Slatina na vidiku u 16:35. Jo\u0161 par minuta i rastasmo se kod pilane Mojze\u0161, ja odoh lijevo prema svojoj ku\u0107ici, g\u0111a. Snje\u017eana i Ivica na nogostup, prema svojim ku\u0107icama. I na kraju rezime: vrijeme dobro, mi solidni, prosjek 22 km, pre\u0161li 120 km za ne\u0161to manje od 6 sati, Miholj\u010dani i Laci\u0107ani predivni, de\u010dki iz Maraton-tima super, dogovorili smo suradnju biciklisti\u010dkih klubova, nude nam pomo\u0107 u radu, na\u0161i motorizirani logisti\u010dari: Predrag, Helana, Vlatka i Ksenija na visini zadatka, sve u svemu dan proveden vrhunski – neprocjenjivo i nadam se ponovljivo, vi\u0161e puta. \u017dao nam je \u0161to Antonija nije mogla voziti, no bit \u0107e jo\u0161 vo\u017enji, svakao \u0107emo ponovo voziti i s Ivanom155, nadamo se sresti Igora i osje\u010dku ekipu.
\n\"13-mala-riblji\"<\/p>\n

\n\n\n\t\t\n\t\t\t\t