v
stu.
21
2010

Slatina – Donji Miholjac

Budući da je najavljena vremenska prognoza obećavala solidno vrijeme (ne prevruće, taman kakvo treba biti) i to zadnje pred zimu i snijeg odlučili smo se (a to već znate iz najava) za još jednu podulju rutu od 100 i nešto km. Nakon pomnih razgovora, dogovora i svakojakih planskih i analitičkih aktivnosti izabrali smo rutu na kojoj ćemo imati najbolju logistiku i podršku, a to je Slatina – Donji Miholjac – Lacići – Kućanci – Breštanovci – Slatina. Na žalost, zorom je stigao sms: ne čekajte me, piše Antonija, virusi su me nadjačali. I tako, pala knjiga na tri slova, u 7 i 50 krećem prema centru i sTiskovu kiosku, usput nadopumpavam nove novcate gume na benzinskoj i iz daljine vidim gđu. Snježanu i Ivicu, sami pred kioskom, stoje poput Viktorovih jadnika. No, kad se dokotrljah do njih odmah osjetih da je utisak iz daljine bio fatamorgana i da su oni sasvim čili i veseli, spremni za naš današnji pothvat. Do 08:05 dali smo vremena možebitnim sudionicima ovog putešestvija i budući da kandidata za lovorike više nije bilo, krenusmo put Donjeg Miholjca. Sasvim solidna vožnja, nešto malo vjetra, putem smo isprobali vožnju u nizu, ja sam uživao iza g. Ivice, budući da sam znatno sitniji od njega vjetra nisam osjetio ni u tragovima, što on sigurno ne može reći kad je bilo obrnuto. Vozači su bili sasvim pristojni, ponekad malo živčanije trubili, međutim to je bilo uglavnom sve. Od Moslavine počele su nas preticati silne slatinske registracije pa sam pomislio da u Slatini više nitko nije ostao (što je na kraju bila i tvrdnja novinara slatinskog radia kojem sam podnio telefonsko izvješće o našem putovanju). U Miholjac smo došli za sat i pedest minuta, u stvari koju minutu prije 10, spustili se do Drave i prve logističko-potporne stanice. Nadomak vikendice u kojoj su nas čekali Hajdukovići, ugledasmo i trojicu skockanih biciklista iz Maraton-teama, šefa Sinišu kojeg već dugo poznajem, te Alena i Misaka, jako mi drago što sam ih upoznao. Prva podrška je startala i moram napomenuti da dugo nisam jeo fiš, a još duže nisam jeo tako dobar fiš. Rekoh g. Hajdukoviću kad god ubuduće priprema fiš slobodno me može zvati, vrlo rado ću se odazvati, makar u Miholjac došao i biciklom. Svi su bili jako ljubazni, Hajdukovići, i gđa. Mica vlasnica vikendice, i dečki iz Maraton-teama, pa se mi najavljujemo i za iduće dolaske. I tako, ide vrijeme, dođe rok… zahvalismo i pozdravismo se s Miholjčanima, pa pravac put Lacića. Ovdje moram spomenuti da su nas u stopu pratili, a onda prestigli pred samim Lacićima, stanovita motorizirana četvorka, za koju smo kasnije utvrdili da se zovu Predrag, Helena, Vlatka i Ksenija. Naravno, bili su brži jer su išli automobilom i mislili su da će se dočepati štrudle prije nas. No, baka Ljubica je štrudlu poslužila kad smo svi bili na hrpi, džabe su žurili. Hajdukovići i Pačarići nahraniše nas da sam se pobojao hoće li mi trbuščić izdražti predstojeće biciklističke napore okretanja pedala slijedećih 60-tak km, jer smo u Lacićima upravo bili na pola puta. Ponovno zahvale, pozdravljanja i obećanje da ćemo svakako ovo ponoviti u dogledno vrijeme. U 13.45 sjedamo na bicikle, vrtimo put Beničanaca, pa Kućanaca, vozimo i pričamo kad se odjednom pored nas stvori naša automatizirana logistika i veli da smo promašili put i umjesto u Kućance, nastavimo li tim putem stići ćemo na Grudnjak. Pa dobro, do grudnjaka možda nebi bilo loše ni stići, no, ipak slušamo savjet starijih i iskusnijih, okrećemo nazad, a logističari nas usmjeravaju na pravi put. U Kućancima za svaki slučaj još priupitasmo domaće jesmo li na pravom putu, kažu oni jeste, jeste, samo pravo i poslije toga više nismo lutali po bespućima slavonske ravnice. Mali Rastovac, Breštanovci, Krivaja Pustara, Bjelkovac, Miljevci, Brezik, Nova Bukovica i konačno ukazaše se svjetla velegrada. Slatina na vidiku u 16:35. Još par minuta i rastasmo se kod pilane Mojzeš, ja odoh lijevo prema svojoj kućici, gđa. Snježana i Ivica na nogostup, prema svojim kućicama. I na kraju rezime: vrijeme dobro, mi solidni, prosjek 22 km, prešli 120 km za nešto manje od 6 sati, Miholjčani i Lacićani predivni, dečki iz Maraton-tima super, dogovorili smo suradnju biciklističkih klubova, nude nam pomoć u radu, naši motorizirani logističari: Predrag, Helana, Vlatka i Ksenija na visini zadatka, sve u svemu dan proveden vrhunski – neprocjenjivo i nadam se ponovljivo, više puta. Žao nam je što Antonija nije mogla voziti, no bit će još vožnji, svakao ćemo ponovo voziti i s Ivanom155, nadamo se sresti Igora i osječku ekipu.
13-mala-riblji

About the Author:

Comments are closed.

bike125-125

Posjetite bike.hr!

Fotogalerija

Forumske aktivnosti

Prijava