Konačno zajahasmo cestovnjake (kako tko!!!) i protegnusmo noge pošteno. 106 km, ni puno a baš niti malo. Dan je stvarno bio za pamćenje. Vjetar, menje više, bio pa prošao. Družili se sa SiB s istoka. Davor i Klomba popili kavicu s nama pa pobjegoše, jedan u Požegu a drugi za Osijek.

U rano jutro, 7:30, precizna i točna, stigla je Antonija do mene i nakon izbora bicikla za nju, a onda i za mene, krenusmo do centra Slatine na zborno mjesto. S druge strane ulice približavao se g. Ivica, netom iza njega stiže i gđa. Snježana. Još se trenutak razmjenjuju poneke poruke u očekivanju možebit zaspalih, a budući da se nitko više do 8:00 nije pojavio krenusmo na svoj prvi veliki put, čak i za Antoniju […]